Znojmo

Čudni gradovi nastaju na čudnim mjestima. Nekad bogati i u cvatu, a nekad prazni i šuplji , samo propadaju. Zovu arhitekte, daju konkurse, hoće Bilbao efekte, šta li već, hoće ponovo da se rode.

Znojmo. Na brdu ispod sunca, kao iz bajke, diže se sa svojim crkvama, katedralama, samostanima, duplim zidovima i kaldrmom po putevima. Samo ova bajka nema patuljke vesele i trnoružice. Ljudi nasilno naseljeni poslije drugog svjetskog, gube se i mrze bez osjećaja indetiteta.Niko tu nije iz Znojma.Ne viču "napred Znojmo", ne viču ponosno, mi smo iz Znojma, ne ostaju , samo bježe poslije otvaranja granice sa Austrijom, ne vraćajući se na to brdo , a i ako se vrate onda dolaze da mrze i da pljuju. Ljudi nisu neljubazni, nisu ni dobri, oni samo postoje, pogledi prazni i sablasni ništa ne govore, samo čekaju da dan prođe.
Onda dođe gomila turista i viče :" People of Znojmo, da li je možda naše sunce bolje, People of Znojmo da li se znamo?"

Ja jedem kod kineza. Malom sjebanom kuvaru , vičem;" Nji hao ma"! Ovaj se samo smješi, ne odgovara. Nije valjda druga generacija? Kinez koji ne zna kineski! Pa šta zna onda? Konobarica u kineskom kimonu,Čehinja, lijepa i debela, nudi mi morske plodove, od 250 krona, kao ja turista pa može da me jebe sa svojim plodovima. Uzimam supu i tražim mao hljeba. Kaže da nemaju, imaju samo to kinesko sranje, mogu špagete, pita me? Mogu, odgovaram i lupam je po guzici. Smješi se i otrča do kuhinje.

Slovak sjeda za moj sto. De si slovak, vičem mu. Ovaj instistira na engleski da se prebacimo, jer ne mogu očekivati , da ako promjenim nagasak na srpskim riječima, da ću propričati slovački ili češki. Jebi se slovak, Fuck you Slovak gay. Smije se. Uzima neko kinesko sranje. jede ga viljuškom i nožem. Dajem mu štapiće. Neće, voli viljušku. Dolazi Belgijanac. Novi Vavilon u gradu Znojmo. Belgijanac isto uzima viljušku. Kaže navika, na majicu mu tekvan doo klub Brisel , govori po rođenju 4 strana jezika i željan je brda. Samo se smije taj Belgijanac. Nije mi sjeo , možda zbog te majice, a možda zbog viljuške! Dolazi Lili, dobra ženska, puno puši ,ali se i dosta smije.Lijena i dobra. Loša kombinacija za dobrog fuka. Sigurno samo pada na leđa ko klada. Dolazi Norvežanka. Kulturna i fina. Baš prava za ženiti.Ima velike uši i kulturno jede , kulturno se smije, kulturno šminka, kulturno pita i kulturno odgovara. Previše brate! Dolazi , Edi , on je iz Sarajeva, iskuliran do bola. Dolazi,Matijas, Austrijanac , prljav i ružan. Podlo gleda i čudno puši. On mi sjeda.

Svi sjedimo kod kineza , na brdu Znojma, gledajući se...Engleski službeni jezik i samo ja jedem štapićima.

Pansion me zgotivio. Pogled na neko sjebano naselje od malih kućica i puno obradive zemlje. Izohipsna razlika 2 metra. Podsjeća me na veseli Brijeg, cigansko naselje u Banja Luci... Djelim sobu sa Edijem. Tjeram ga da skida čarape. Skidam ih i ja.

Našli smo kafanu! Pitaju odakle smo? Bosna! Bosna? Da, što Bosna! Sve na češkom tako. Donosi lik, vutre za pet dana i lupa Edija po leđima. Bosna rules, kaže. Jebiga, dobro je počelo. Silazimo kasnije u podzemne kanale. Našli su ih šesdeset i druge. Ispod cjelog grada, koji na granitu i pjesku stoji, protežu se u lavirintu podzemni kanali, vode u svaku kuću , u svaku kafanu, svaku crkvu. 92 km kanala, toliko su istražili . Valjda je grad bio bogat i prodavao hranu, pa su je čuvali dole. Priča za malu djecu. Nebitno , jebeš ih kako su nastali. Dobre partije su dole.
Dj-ej u kanalima Znojma. Čehinje luđački skaču, a česi iskulirani i ružni. Slovaci pate zbog odvajanja, a mi stranci, smijemo se , plaćamo, duvamo, pijemo, žderemo... Ponosni na svoje indetitete i što znamo ko smo! Edi i ja se gledamo. Zbunjeno i prećutno pričamo viceve.
Dolazi prava češka kurva. Blondina sa pirsingom u nosu. Lili nemoćno gleda. Ima mecu, pa je ispušila u startu. Blondina dolazi do mene. Neće je niko. Svi se podlo kikoću. Vodim je u lavirnte Znojma. Ne idem daleko , da se ne izgubim, nema signala. Vadim tuki. Ona odmahuje glavom i poče da vrišti. Udara me po licu i glavi. Nije kurva. Samo je pukla. Otrča sa svjećom u rukama. Mrak u lavirintu Znojma.
Vraćamo se gore u kafanu. Svira neki bend. Svi u bendu pjevaju. Crni debeli lik, sa jakom bradom,sjedeći svira na harmonici. Kako taj frajer svira! Ostali iz benda onako, iskulirano, obični cugeri. Debeli se zove Mario Bihari.Na kraju ,dva bisa i dug aplauz. Mario je slijep.Jebiga, valjda zato tako dobro svira. Setim se Maksima Gorkog i njegovog slijepog muzičara. Naručujem cugu. Pijem vino u Češkoj. Nekonvencional i buntovan. Serem i ja ponekad. Zavijam Edijevu travu i puštam Bobana Markovića. Lili se ložu na trubu. Sjedi i puši , ali je sretna.Ipsušila si ti Lili davno. Mario viče, mesečina, mesečina. Puštam Bregu. Zgotivio se . Uzima srk i daje mi cd-e.
Vraćamo se u pansion. Mali šmekerski pansion. Povraćam ko stoka. Belgijanac me nešto gura. Ne vraćam mu, valjda zbog one tekvando majice. Pružam se po krevetu i gledam mjesec u Znojmu. Zgotivio sam taj mali sjebani grad.

Vraćamo se vozom bez lokomotive. samo vagon i kondukter. Tornjevi Znojma se zadnji vide. Niko nam ne maše i nikome ne nedostajemo.Dolaze im novi turisti sa fotoaparatima, fudbalskim klubovima, glavnim gradovima, vjerama, morima i rjekama, dolaze sa svojim malim indetitetima, da im seru, troše i kupuju. Imaš ti sebe moj mali grade, imaš barem ime, imaš od sada i mene.

Mario je otišao još juče. Slovaci preključe. Blondina je ostala....
Zgotivio sam taj mali sjebani grad.